U neprestanoj čežnji ka mudrosti koja ispunjava život onih koji se ne boje nazivati filozofima istaknuto mjesto zauzima traženje i susret sa svojim vlastitim nutarnjim bićem.
Iako rođen kao rob, stoički filozof Epiktet smatrao se slobodnim jer je za njega sloboda nutarnje stanje koje omogućuje dostojanstven život. Uglavnom je podučavao kroz razgovore. Njegova je škola stekla velik ugled u helenskom svijetu, a učenici su mu bili čak i carevi Marko Aurelije i Hadrijan.
Maya je staro istočnjačko božanstvo čije značenje je Iluzija. To je veo kojim Priroda prekriva sve stvari, kako mi ljudi ne bismo mogli lako otkriti njene tajne zakone.
Velika duhovna snaga XIV. Dalaj Lame Tenzina Gyatsa učinili su ga autentičnim učiteljem ne samo tibetanskog naroda, nego i brojnih poklonika diljem svijeta. Na pitanje kako postići sreću Dalaj Lama odgovara da se put prema istinskoj sreći sastoji u činjenju dobrih djela.
Renesansa, doba preporoda svih vrijednosti dostojnih čovjeka, ponovno buđenje usnulih ideja o Kozmosu i Čovjeku, o ljepoti i smislu znanosti, umjetnosti, politike i religije. Je li Zemlja okrugla? Kako se kreću planeti? Kako postići dubinu na slikarskom platnu? Kako napraviti idealan grad? Što je to čovjek? Što je to bog? To su neka od pitanja s kojima se hvataju u koštac velikani renesanse. Leonardo da Vinci, također.
Mircea Eliade, povjesničar religija i antropolog rumunjskog podrijetla, smatra da čovjeku modernog doba, opterećenom jednodimenzionalnim shvaćanjem čovjeka i svijeta, treba pružiti obnovljenu i višedimenzionalnu sliku svijeta u kojem čovjek ima pravo na mnogo više od pukog preživljavanja.
Ruski filozof Nikolaj Berdjajev u svom je djelu Novo srednjovjekovlje, koje je doživjelo najveći broj prijevoda, iznio gotovo proročansku viziju kraja novovjekovne epohe, čiji je vrhunac bio u XIX. stoljeću, te dolazak epohe koju karakterizira barbarstvo, a on je naziva novim srednjovjekovljem.
Istinsko prijateljstvo je čvrsto i postojano, a gradi se postupno, uz obostrano nastojanje i ljubav prema međusobnom upoznavanju dviju duša. Ovakvo prijateljstvo potvrđuje se kroz zajednički put koji ga produbljuje. Ali, da bi se ono dogodilo, potrebno je dijeliti zajedničke ideje i životnu orijentaciju.
U svom Mitu o pećini Platon na alegoričan način govori o čovjekovu traganju za spoznajom. Da bi ugledao svjetlo istine, zatvorenik se bezuvjetno mora upustiti u mukotrpno oslobađanje iz pećine koja predstavlja njegovu vezanost za pojavni svijet ili neznanje.
Retorika, umjetnost lijepog i pravilnog govornog izražavanja, od antičke Grčke do kraja XIX. stoljeća bila je sastavni dio humanističkog obrazovanja. Kad se koristila u plemenite svrhe, budila je čovjekovu uspavanu dušu i poticala ga na dobro. U protivnom je postajala sredstvo obmane i manipuliranja.
U našoj nutrini posjedujemo i svjetlo i tamu, kao i sposobnost da stvaramo i jedno i drugo. Iako svako malo prolazimo kroz neki tmuran period, na nama samima je da u sjene unesemo svjetlo. Također posjedujemo i spobnost sanjanja koja nam omogućava da vidimo stvari neopterećene svakodnevnicom, da ih vidimo onakve kakve će biti u budućnosti.
Iako iza sebe nije ostavio niti jedan zapis, grčki filozof Sokrat ostavio je duboki trag na zapadnu filozofiju. Zanemarujući vlastite poslove, svoje je dane provodio po atenskim trgovima nastojeći kod svojih sugrađana pobuditi želju za vježbanjem vrline i upoznavanjem sebe samih.
Prema indijskoj tradiciji, univerzum živi kroz svoje velike cikluse aktivnosti i neaktivnosti, kroz svoje "dane" i "noći". Sve je podvrgnuto zakonu ciklusa, pa tako i čovjek koji svoje cikluse aktivnosti i neaktivnosti naziva "život" i "smrt". Kroz bezbrojne cikluse života i smrti on prolazi put usavršavanja sve dok se ne ostvari kao čovjek.
Filozof označava onog tko je zaljubljen u Istinu, zaljubljen u Mudrost, označava onog koji sve stvari podređuje potrazi za ovom Mudrošću. Zaljubljenik možda nije biće kojeg određuje inteligencija, ali je onaj koji je uvjeren da će stići do cilja kojeg je postavio, on je netko plemenit tko pokušava svim svojim snagama dosegnuti ono što blista u daljini.
Strah od smrti i želja za vječnim životom prastara je stvar. U svakom od nas spava biće koje predosjeća vječnost. No, nije dobro živjeti vječno pod bilo kakvim okolnostima; dobro je živjeti vječno ako se znamo uzdići do vječnosti.
Zahvaljujući istraživačima humanističkih i prirodnih znanosti u posljednjih dvadesetak godina, kao što su Eliade, Morin, Capra ili Durand, upravo se rađa obnovljena slika čovjeka i svijeta. Oni su u ljudska društva ponovno uveli smisao globalnog, sustavno viđenje, imaginaciju i sakralno. Paradoksalno, no zahvaljujući njihovim putevima spoznaje, ovi radovi omogućuju ponovno otkriće logike života o kojoj tradicija govori već tisućljećima.
Usklađivanje suprotnosti, pomirenje "opreka", kao i pomirenje ideje i zbilje, meta-filozofski su stavovi, dakle, aktivnost koja nadmašuje domenu koncepcija. To pomirenje dopušta povezivanje intuicije i nutarnjeg života, što se odražava u imaginaciji. Ako razum svoj izraz pronalazi kroz koncept, tada to imaginacija čini kroz mit.
Prenaglašavajući značaj razuma, moderni je čovjek sustavno odstranjivao sveto tako da je svijet postao - svjetovan. Takvim je pristupom životu i čovjeku oduzeta duhovna dimenzija. Mitovi i simboli pomažu čovjeku vratiti izgubljenu dimenziju, razotkrivajući mu ujedno njegovu sudbinu.
Giordano Bruno je do kraja ostao ratoborni protivnik nastojanja da se svijet pokuša opisati na temelju promatranja i pomoću matematičkih metoda. Umjesto induktivne metode zasnovane na osjetilima, zastupao je deduktivni način opisivanja svijeta, a matematiku je držao nedostatnom za savršeni opis stvarnosti. Tako je, nasuprot današnjoj prirodnoj znanosti krenuo od potpuno suprotnih principa. Kasnija znanstvena otkrića potvrdila su njegove postavke.